Nedjeljni ručak je nekad bilo svetinja, ono nešto posebno koje okuplja. Bogata trpeza, miris pečenja i kolač kao kruna objeda pa i pozornica za najljepše uspomene kojih se rado prizivamo.
U našem kutku "Iz Grgić kuhinje" donosimo priče iz djetinjstva i recepte koji mirišu "na domaće". Ovog puta prof. Ivo Grgić rado je prihvatio kritiku drage prijateljice iz Međimurja "kad će oni na red" pa ovog puta uz njegovu pomoć, donosimo ideju za nedjljni ručak i pravo blago okusa i mirisa na stolu:
Prof. Ivo Grgić: "Život me nije mazio, teško pustim suzu, jedino skrivećki ako je nešto u svezi s mojom 'ćeri.
Volim glazbu, iako čak ni frulu nisam naučio svirati, a pjevanje mi nalikuje zavijanju čak i kod naše 'himne': "Kad te moja čakija…." Izuzetak su Arsen i njegova "Dida moj". Tada mi u sekundi prođu svi divni dani s djedom Antom, davnih godina tamo u Jošavi, ali i olovne godine kada je kao prognanik iznova spominjao "ona vremena, izdaju od drugog Ante, obvezni otkup i sve što je imao na duši".
Dok sam smišljao kako da i ove nedjelje prikažem neko jelo koje bi i vi, dragi prijatelji s trinaestog kata zagrebačkog nebodera, lako mogli pripremiti, oglasi se mobitel.
Kad će na red Međimurje?
S druge strane cvrkutavi glas umirovljene sutkinje i uvijek za akciju spremne moje prijateljice Nene te pitanje: "Kada će na red doći moje Međimurje?"
Pokušavam se pravdati, ne ide mi jer svake godine imamo gastrohod brežuljcima
Međimurja, kušamo i svaki puta se divimo delicijama koje nam se nude, a najljepše je iskreno veselje domaćina s kojima smo već postali svoji.
"Znaš, puno bi mi to značilo", nastavi bez zaustavljanja Nena kao da je na sudu i nastavlja: "To me podsjeća na mladost, na dedeka i baku, a mnoga tih recepata sam pokupila i po njima pripremam jela, ovdje u Zagrebu, zar si zaboravio?"
Spomen djeda i babe, moj zaborav i... odluka je bila tu!
"Naravno#, velim joj. "ali morat ću malo pridodati i tvoje povijesti", kažem, na što Nena zaključi da baš to i želi. Veli Nena da se toliko malo vraća svojim predcima od kojih je mnogo dobila.
Na žalost, od svega ostadoše sjećanja koja često podijeli sa svojim suprugom Nenom, odvjetnikom koji je vječno "na odlasku u mirovinu", ali i sa svojim kćerima, unukom…
Nenini su roditelji doselili iz Kotoribe, još prije njenog rođenja kupili kuću u Zagrebu. Nena je obožavala za školske praznike biti češće i duže kod bake na selu, nego ići na more.
No nisam znao da se Nena trebala roditi u Varaždinu… Njena mama je prije poroda još htjela posjetiti roditelje u Kotoribi… s cugom/vlakom je to bilo više nego komotno i jednostavno.
Jer ne zaboravimo da je prva pruga u Hrvatskoj izgrađena 1860. godine i to od Kotoribe prema Čakovcu, naravno kad jepovezivala Budimpeštu s Rijekom. I tako su Neninu mamu ulovili trudovi… pa cugom iz Kotoribe do Varaždina. "Još vi nebute rodili, ote dimu", rekli su. Doma mamu opet trudovi, cug više po noći nije
vozio i Nena se rodila u Kotoribi i po tadašnjem običaju, krstili je treći dan. Za svaki slučaj: "Da ne mre nekršena."
Neninu baku Katarinu su zvali "Majka", dedeka Stjepana "Papa", a s njima je živjela i "Staramajka", Rozalija koja je doživjela 96 godina, čitajući bez očala.
Živjela bi Rozalija i duže da nije, penjući se na najže (tavan), stala mačku na rep, pala, slomila kuk te je kraj bio već kak se i očekivalo.
Grah se sušio na tavanu
Sjeća se Nena da su svu hranu sami proizvodili. Imali su kokice, svinje, race, purice, kravice - i svo povrće i voće. S majkom je brala grah koji se sušio na ponjavama, poslije "tukao" s posebnim korbačem da izađe iz opne…
A nedjelja je bila svetkovina, duhovna i gastronomska. Najčešće su se spremali svinjske šnicli sa svježim zeljem, puretina u saftu od vrhnja i senfa, vajnkufci/jastučići od zelja, boci, polumjeseci od oraha i/ili cicvara.
I krenimo tim redom, a Nena čak daje i količine za pojedine sastavnine.
Recept za šnicle
Za ručak od svinjskih šnicli sa svježim kupusom trebalo je 80 dkg svinjskih šnicli, a pajceki su bilo domaći, hranjeni i kuhanim krumpirom koji se zdruzgao rukama.
Dovoljno je 40 dkg svježeg kupusa. Sjeća se riječi: "Štefo, odi mi natrgaj glavice".
Uz to treba 2dcl kiselog vrhnja, 1 dcl bijelog vina, najbolje domaćeg, 5 dkg domaćeg špeka, domaća mast, obična ili kosana, peršin te papar i sol.
Zelje i slaninu treba posebno pirjati, a odvojeno pržiti svinjske šnicli te kada su gotovi izvadit ih i u tu istu tavu dodati bijelo vino, vrhnje, sol, papar, a zatim u nastali umak vratiti svinjetinu, i sve zajedno držati još malo na vrelini.
Kada se poslužuje, na tanjur (međimurski tajer) ide prodinstano zelje sa
špekom, na to šinicl s umakom i malo nasjeckanog peršina (petrožina).
Puretina u senfu
Za puretinu u saftu od vrhnja i senfa dovoljno je 5 purećih odrezaka, 5 dkg slanine, 2 dcl kiselog vrhnja, žlica senfa, 3 šnite limuna, luk, sol i papar.
Pureće odreske posoliti, lagano batom omekšati, uvaljati u brašno i prepržiti. Sitno narezanu slaninu ispržiti, dodati usitnjen luk, senf, sol i papar. Nakon par minuta staviti meso, malo vode i lagano pirjati.
Pri kraju dodati vrhnje i ubacite limun.
Dok se puretina privodi kraju, skuhajte rižu ili krumpir pire i ručak je gotov.
A kakav bi bio nedjeljni ručak bez nekog kolača. Svi znate za orahnjaču, štrudle od jabuka, sira, zelja, bućnicu, a Nena je izdvojila njoj najdraže.
Vajnkufci/jastučići od zelja
Skroman, ali vrlo ukusan kolač za koji treba pola kg glatkog brašna, sol,
ulje, svinjska mast, voda i kap octa da se tijesto lakše razvlači.
Tijesto pripremiti, razvaljati, neka odstoji pol sata, a za nadjev svježe naribano zelje, u koje se doda sol i papar.
Tijesto poškropiti rastopljenom mašću, a može i ulje, stavit nadjev i preklopiti s drugim tijesto, a onda tanjurićem rezati u obliku jastučića i peći dvadesetak minuta na temperaturi od 200 0 C.
Naravno, možete prvo narezati manje komade tijesta, staviti zelje i preklopiti da sliči jastučićima.
Recept za boce
A ako baš želite nešto slatkom, onda su tu boci, a priprema je vrlo jednostavna.
Oštro brašno, sol, voda, malo ulja, dobro umijesite u jednu kuglu. U lonac stavite vodu da zakipi. Tijesto kidajte prstima, ubacite u kipuću vodu, kuhajte dok ne ispliva pa izvadite u zdjelu.
Po tijestu stavite samo šećer ili šećer pomiješan s makom ili usitnjenim orahom. I izvrsno je!
Recept za zlevanku
I na kraju, ali ne manje ukusna je cicvara ili poznatije kao zlevanka. Za nju vam treba 200 g pšeničnog brašna, 2 dcl vrhnja, 2 dcl jogurta, 1 jaje, 2 do 3 žlice cukura, 2 do 3 žlice kukuruznog brašna i ¾ i mlijeka.
Jaje i šećer razmutite, polako to radite, barem tri minute odnosno dok ne dobijete pjenastu smjesu. U to lagano dodajte pšenično brašno i mlijeko stalno miješajući, a pri kraju stavite vrhnje i jogurt i dobro izmiješajte.
Pripremite tepsiju, namažite sa svinjskom masti, pospite s kukuruznim
brašnom i stavite smjesu. Za to vrijeme zagrijte pećnicu na oko 180 0 C, u nju stavite cicvaru da se peče oko 40 minuta, odnosno dok ne porumeni. A tada s njome na stol i režite na komade.
Svaki kraj ima svoju varijaciju zlevanke, negdje se dodaju i orasi, voće - po ukusu!
Netko će uz nju uzeti kiselo mlijeko ili jogurt, ali vi nemojte jer je to nedjeljni kolač.
Možete dan poslije, za doručak.
Primjećujete da nismo spomenuli juhu, ona je bila obvezna za nedjeljni obed. Radila se od stare kokoši, rjeđe junetine, ali o juhama smo već pisali i nema nekih većih razlika, vrijednih ponavljanja.
Bila su to divna vremena, govori Nena. Kako su baka i dida imali 4 kćeri, najljepše su bile nedjelje kada su sve kćerke došle s muževima, djecom tj. ukupno devet unuka i unučića koji bi trčkarali naokolo…
A znalo se da "tko ne ide k meši, nema obeda", nedjeljom se u crkvu išlo dva puta na dan i majki se morala ispripovijedati propovijed za provjeru.
Prije obeda su svi stali i zajedno molili:
"Blagoslovljen Bože mili kaj budemo jeli pili
Daj da ovo pilo jelo čuva našu dušu tijelo!"
Odavno nema Majke, Pape, Staramajke, a Nena čuva uspomenu na njih, na svoje mlade dane, i sama ponekada sjetno uzdahne. Na spomen onih kojih nema, Nena svojim kćerima, unuci i drugima ponekada pripremi jela koja su joj preostala poveznica s Kotoribom.
Sve se mijenja, pa i dodaci navedenim jelima, jer danas ima svega više. Ali je sve manje domaćih namirnica koje diše posebnom ljepotom, a možda nam se to samo čini."
POGLEDAJTE VIDEO Trešnje skuplje od mesa: Splićani računaju koliko ručkova mogu skuhati za tu cijenu
