U srcu Borgo Pija, nadomak bazilike svetog Petra, smještena je skromna radionica koja čuva desetljeća vatikanske povijesti. Ovdje Raniero Mancinelli, 86-godišnji majstor svog zanata, već više od šest desetljeća s nevjerojatnom predanošću i strašću stvara odjeću za svećenike, kardinale i, ono najvažnije, pape. Njegove su ruke izradile ruho za čak tri poglavara Katoličke crkve: svetog Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i papu Franju, a sada s jednakim žarom priprema odoru i za budućeg Svetog Oca.
Tradicija istkana kroz generacije
Priča o Ranieru Mancinelliju započinje davno, kada je s tek 15 godina stao uz bok svoga oca kako bi izučio tajne krojačkog zanata. Svoju radionicu, "Mancinelli Clero", otvorio je 1962. godine, a ona je ubrzo postala sinonim za vrhunsku, ručno izrađenu svećeničku odjeću. Njegov atelje, ispunjen fotografijama nasmijanog Mancinellija uz pape koje je odijevao, starom šivaćom mašinom i teškom, pocrnjelom glačalom koje koristi još od samih početaka, odiše duhom prošlih vremena.
"Osjećam se normalno. Ovo je moj posao već 70 godina i radim ga sa strašću," izjavio je Mancinelli za National Catholic Reporter. Tradicija se nastavlja i danas, jer uz njega rade njegova kći Laura te unuk Lorenzo, koji s 23 godine već marljivo izrađuje pojas za jednog kardinala.
Mancinelli je kao dječak pohađao salezijansku školu gdje je upio crkvenu tradiciju koja, kako kaže, ostavlja malo prostora za inovacije, čak i u krojenju svećeničkih odora. Njegova se reputacija širila usmenom predajom – od svećenika do biskupa, pa sve do kardinala, dok glas o njegovoj vještini nije stigao i do samih papa.
Susreti koji oblikuju povijest
Svaki pontifikat nosio je svoje specifičnosti, a Mancinelli se vješto prilagođavao željama i potrebama svakog pape.
Papa Franjo: Jednostavnost iznad svega
Posebno blizak odnos Mancinelli je gajio s papom Franjom. "Naš prvi, najslađi i najljepši susret s njim nikada ne mogu zaboraviti. Bio je prijateljski nastrojen, radostan. Činilo se kao da smo prijatelji cijeli život," prisjeća se krojač. Papa Franjo, poznat po svojoj skromnosti, imao je specifičan zahtjev: jednostavnost.
"Franjo nije volio skupe stvari. Želio je jednostavne, izdržljive tkanine, poput lagane vune pomiješane s teritalom," objašnjava Mancinelli. Upravo je u Mancinellijevoj radnji prije više od 30 godina tadašnji kardinal Bergoglio kupio željezni pektoralni križ koji je nosio do svoje smrti. Franjin jednostavan stil života utro je put novom razumijevanju papinske elegancije, odbivši čak nositi tradicionalnu crvenu mocetu na večer svog izbora, pojavivši se samo u bijeloj reverendi. Mancinelli se sjeća kako je papi Franji uzalud pokušavao predložiti da ljeti ispod reverende nosi bijele ili svjetlije hlače od laganijeg materijala; Papa je uvijek ostajao pri svojim crnim hlačama. Čak i njegove cipele, jednostavne crne, koje je donio iz Argentine, nosio je tijekom cijelog pontifikata, redovito ih dajući na popravak umjesto da kupuje nove. Ta skromnost išla je toliko daleko da je papa Franjo pokopan u jednostavnom lijesu, sa svojim iznošenim cipelama.
Benedikt XVI.: Estetika i tradicija
Za razliku od pape Franje, papa Benedikt XVI. preferirao je, kako Mancinelli kaže, "malo ljepše odore, u smislu da su bile ljepše za vidjeti." Benedikt je tražio deblje tkanine jer je bio osjetljiv na hladnoću te je cijenio skupocjenu vunu i svilu. Njegov stil bio je više formalan i tradicionalan, a upravo je on vratio u modu klasične papinske elemente, uključujući i poznate crvene cipele koje su postale njegov zaštitni znak.
Sveti Ivan Pavao II.: Toplina i otpornost
Mancinelli se sjeća i Ivana Pavla II., za kojeg je izrađivao odore od težih vunenih tkanina. "Ne zato što mu je bilo hladno, već zato što je bio krupniji i trebao mu je otporniji materijal," pojašnjava. Zanimljiva anegdota veže ga uz ovog papu. Naime, jedan kardinal, papina desna ruka, često bi pozvao Mancinellija na doručak. Nakon objeda, kardinal bi ga upitao kako mu se svidio doručak, a zatim bi mu otkrio da su to bili keksi koje je jeo i sam Ivan Pavao II., čime je, u šali kaže Mancinelli, ostvarena posebna povezanost.
Pripreme za novog nasljednika Petrova
Uoči svake konklave, Mancinellijeva radionica postaje središte grozničavih aktivnosti. Kao i uvijek, on priprema tri bijele reverende – malu, srednju i veliku (veličine 50, 54 i 58) – jer se identitet novog pape ne zna do trenutka bijelog dima. "Izrađujem ove tri odore, i mislim da bi jedna od njih trebala dobro, prilično dobro, ako ne i savršeno pristajati onoga dana kada izađe na balkon," kaže Mancinelli, dodajući uz osmijeh da se, čak i ako je odora prekratka, papina stopala neće vidjeti s balkona.
Ove prve odore su dar kardinalima prije početka konklave. Izrada jedne papinske reverende obično traje pet do šest dana, a svaka ima karakteristična 33 gumba sprijeda, simbolizirajući godine Kristova života, iako se taj broj ponekad prilagođava iz praktičnih razloga ili zbog papine visine. Mancinelli je otkrio da je već počeo raditi na reverendama za idućeg papu i prije smrti pape Franje, kako bi svog unuka Lorenza mogao provesti kroz svaki korak izrade.
Posljednjih dana konklave, njegova je radnja prepuna kardinala iz cijelog svijeta. Neki dolaze po novi ovratnik, neki po gumb. Mancinelli im svima govori: "Pričekajmo do poslije konklave. Ne bih želio da jedan od njih postane papa s tek prišivenim zlatnim gumbom." S osmijehom prepričava kako mu je nedavno došao jedan kardinal tražeći crvenu reverendu: "Rekao sam mu: 'Vaša Eminencijo, neću je napraviti crvenu, jer ako nakon konklave morate promijeniti boju i nositi bijelu, što ćete s njom?' Nasmijao se i rekao: 'Ne, ne, ne,' ali je li prihvatio moj savjet. Tko zna?"
Nasljeđe skromnog majstora
Iako se govorilo da Vatikanska kurija možda neće naručiti nove komplete "djevičanskih" reverendi za ovu konklavu, jer navodno imaju dovoljno neiskorištenih odora, poštujući poruku pape Franje o ekološkoj i ekonomskoj održivosti, Mancinellijeva predanost ne jenjava. Njegova najveća želja, kako kaže, jest vidjeti novoizabranog papu kako nosi jednu od njegovih reverendi na balkonu u tom ključnom trenutku – nešto što mu se, unatoč tome što je jedan od nekolicine krojača koji doniraju te prve papinske odore, još nije ostvarilo.
Unatoč desetljećima provedenim u službi crkvenih velikodostojnika, Mancinelli ostaje skroman. "Nadam se da ću moći nastaviti odijevati i sljedećeg papu, ako ga već nisam odjenuo," kaže uz zagonetan osmijeh, aludirajući da je ruho Franjinog nasljednika možda već prošlo kroz njegove ruke. Jedan od kardinala jednom mu je u šali rekao: "Učinit ću te državnim tajnikom ako postanem papa." Čak i ako se to ne dogodi, Raniero Mancinelli već nosi svoju najvišu titulu: krojač povijesti. Njegov rad nije samo šivanje tkanine; to je tiho tkanje niti koje povezuju prošlost, sadašnjost i budućnost Crkve, odražavajući duh svakog pontifeksa kojeg je imao čast odijevati, piše Vatican News.
U galeriji zavirite u njegovu radionicu punu zanimljivih povijesnih detalja.
POGLEDAJTE VIDEO Rim gori od gužvi! Čeka se Franjin nasljednik
